Postovani,svjedoci smo da su majke djece sa posebnim potrebama u nemogucnosti da se zaposle,jer su prinudjene da budu non stop prisutne pored svog djeteta.Cak i kada je to dijete u ustanovama koje brinu o djeci sa pp,te majke moraju da ih dovoze,odvoze,da ih vode kog logopeda,razne tretmane i sl,a tek kad su kod kuce non stop su u stanju maksimalne pripravnosti,napornog rada,neispavane,iscrpljene.Te majke jednostavno ne mogu,sve i da hoce,da se negdje zaposle,jer vec imaju pune ruke posla.Tu se ne radi samo o tim majkama,vec i o onim ocevima koji su preuzeli kompletnu brigu o djetetu sa pp,ili pak o bakama i dekama koji su preuzeli tu brigu.Pa smatram da se i ti ocevi,bake i deke moraju tretirati na isti nacin kao i ove majke.Zato predlazem da te majke treba da primaju makar minimalnu dozivotnu platu,kako bi bile finansijski nezavisne i bolje organizovale zivot sa djetetom sa pp.