Ovom peticijom zahtijevamo hitnu reakciju Skupštine Crne Gore i nadležnih odbora radi zaštite osnovnih radničkih prava, koja su u praksi ozbiljno ugrožena, naročito u sektoru trgovine, usluga i niskoplaćenih djelatnosti.

U Crnoj Gori se već godinama sistematski krše odredbe Zakona o radu, a ukidanjem neradne nedjelje dodatno se urušava pravo radnika na odmor, porodični život i psihofizičko zdravlje. Posebno zabrinjava činjenica da u tim sektorima dominantnu strukturu zaposlenih čine žene, koje su najčešće majke, samohrani roditelji ili nosioci porodičnih obaveza.

Zahtijevamo:
1. Dosljednu primjenu 40-časovne radne sedmice, bez prikrivenog prekovremenog rada, neplaćenih sati i fiktivnih evidencija radnog vremena.
2. Vraćanje i zakonsku zaštitu NERADNE NEDJELJE, kao minimuma socijalne i radne zaštite, u skladu sa evropskom praksom i osnovnim principima radnog prava.
3. Obavezno izdavanje platnih listi svim zaposlenima, sa jasno iskazanim brojem radnih sati, prekovremenim radom, doprinosima i neto iznosom, kao i dostupnost tih podataka radniku u svakom trenutku.
4. Obavezno uručenje primjerka ugovora o radu svakom zaposlenom, prije stupanja na rad, uz stroge sankcije za poslodavce koji angažuju radnike bez ugovora.
5. Hitno jačanje INSPEKCIJSKOG POTENCIJALA, kroz povećanje broja inspektora rada, češće kontrole, stvarne kaznene mjere i javno dostupne izvještaje o sprovođenju Zakona o radu.

Smatramo da radnici u Crnoj Gori ne smiju biti tretirani kao potrošna roba, niti da zakon važi selektivno – za jedne strogo, a za druge nikako. Pravo na odmor, ugovor, platu i zakonito radno vrijeme nijesu privilegije, već osnovna ljudska i radna prava.

Ovom peticijom tražimo da Skupština Crne Gore otvori ozbiljnu parlamentarnu raspravu o stvarnom stanju radničkih prava i preduzme konkretne mjere za njihovu zaštitu, umjesto formalnih i kozmetičkih rješenja.

Rad bez slobodnog dana, bez ugovora i bez jasne plate nije ekonomski razvoj – to je institucionalno tolerisano kršenje zakona.